Intervju s učiteljicom Valentinom Abramović Andlar

Učenice Marijana i Minea intervjuiraju učiteljicu Valentinu Abramović Andlar

Možete li nam se ukratko predstaviti?

Valentina Abramović Andlar, učiteljica biologije i kemije. Voditeljica sam Učeničke zadruge Zora i koordinatorica Eko-škole te razrednica 8. c razredu.

Koji vam je predmet draži – kemija ili biologija/priroda?

Kemija.

Koliko dugo vodite aktivnost Zorkini zadrugari?

UZ Zora osnovana je na početku šk. godine 2019./2020. godine, a od tada vodim aktivnost.

Što Vas je potaknulo da preuzmete vođenje ove aktivnosti?

Kada sam se zaposlila u OŠ Zorke Sever, u veljači 2018. godine, dobila sam od ravnateljice zaduženje da budem voditeljica UZ. Zatim smo na početku šk. god. 2019./2020. imali Osnivačku skupštinu, imenovali smo zadrugu, osmislili logo, sastavili godišnji plan rada, učitelji su prijavili nazive svojih aktivnosti i krenuli smo s radom. Na početku je bilo teško osmisliti proizvode koji bi se uspješno prodavali, a da ih učenici mogu napraviti, no sada smo uhodani i to više nije problem.

Koji su glavni ciljevi učeničke zadruge?

Okupiti na dobrovoljnoj bazi što veći broj učenika i primjerenim postupcima, pod vodstvom učitelja, omogućiti učenicima razvoj vještina i sposobnosti te stjecanje i primjenu znanja iz područja vezanih za cjelokupan proizvodni proces, od njegova planiranja do tržišnog i drugog vrednovanja rezultata rada. Sudjelovati u ekološkim i humanitarnim akcijama. Prikupiti novčana sredstva za napredak u radu.

Kako osmišljavate aktivnosti unutar zadruge? Možete li navesti neki zanimljiv projekt?

Aktivnosti su tematske, u rujnu počinjemo izrađivati proizvode s jesenskom temom koji su nam potrebni za prodajni štand na Danima kruha u Popovači. Zatim izrađujemo proizvode s božićnim motivima, proizvode za Valentinovo, Uskrs i županijsku smotru. Najzanimljiviji proizvodi su nam svijeće u limenci ili posudi od gipsa za koje učenici sami tale vosak, uz dodatak boje i eteričnog ulja, izlijevaju ga u posude i sami izrađuju posude od gipsa, a limenke bojaju akrilnim bojama i ukrašavaju decoupage (salvetnom) tehnikom ili tehnikom obrnuti transfer.

Na koji način sudjelovanje u zadruzi potiče kreativnost i timski rad među učenicima?

Kreativnost se potiče time što koristimo otpadne i prirodne materijale, npr. limenke, ostaci svijeća, otpadne pastele i drvo koje prenamijenimo u nove ukrasne i uporabne predmete, a timski rad je potreban jer za jedan proizvod ima više različitih faza koje provode različiti učenici koji si međusobno pomažu.

Jeste li primijetili promjene kod učenika koji sudjeluju u zadruzi, bilo u njihovim vještinama ili interesima?

Da, svakako. Neki učenici na početku misle da ništa ne znaju raditi, ali uz poticaj postaju uporniji i razviju vještine kao što je precizno izrezivanje sitnih detalja sa salveta, taljenje voska (što je opasno jer se radi s plinskim plamenikom), lijepljenje s vrućim ljepilom i sl.

Koje su najveće prednosti, a koji izazovi vođenja ove aktivnosti?

Prednost je što se učenicima nudi mogućnost kreativnog izražavanja, sudjelovanje u cijelom proizvodnom procesu, nauče se organizaciji rada, odgovornosti i urednosti (jer sve što koristimo u aktivnosti treba na kraju rada oprati i pospremiti u učionici).

Sudjelujete li s učenicima na natjecanjima ili smotrama vezanim uz učeničke zadruge?

Sudjelujemo na županijskim smotrama koja je natjecateljskog tipa.

Kako učenici reagiraju na rad u zadruzi? Što ih najviše motivira i zanima?

Učenici vole rad u zadruzi jer je opuštenija atmosfera nego na nastavi, stojimo dok radimo, ne trebaju sjediti, a i druže se s učenicima iz drugih razreda. Najviše ih motivira kada vide konačni proizvod u koji su uložili puno strpljenja i vremena.

Kakvi su planovi za budućnost Zorkinih zadrugara? Planirate li proširenje aktivnosti?

Svake godine proširimo aktivnost s novim idejama i novim proizvodima.

Na koji način surađujete s lokalnom zajednicom i drugim školama?

S lokalnom zajednicom sudjelujemo preko izlaganja proizvoda na štandovima u gradu za Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, Božić i Uskrs.

Koliko je važno razvijati poduzetnički duh među učenicima već u osnovnoj školi?

Važno je jer je u sadašnjem vremenu vrlo bitno biti kreativan i osmišljavati nove proizvode koji se, putem interneta, mogu prodavati, što će im pomoći kasnije u samostalnom životu.

Što biste poručili učenicima koji razmišljaju o priključenju zadruzi, ali se još nisu odlučili?

Ako ste kreativni, uredni, imate ideja za prenamjenu otpadnih i prirodnih materijala, vješti ste sa škaricama, kistovima i ljepilom ili ste pak dobri u predstavljanju proizvoda i prodaji, odličan ste kandidat za UZ!

Napisale i intervjuirale: Marijana Bogdan i Minea Oršuš

Naša mala velika umjetnica

Tea Kunštović, učenica 7. c razreda,  djevojčica je koja od prvog razreda osnovne škole pokazuje izniman talent i ljubav prema crtanju i slikanju. Njezina strast prema umjetnosti započela je s jednostavnim crtežima olovkom, a s vremenom je prerasla u pravu umjetničku strast. Najviše voli slikati prirodu: šume, rijeke, planine i cvijeće. Često slobodno vrijeme provodi ili s bojicama ili s kistom u ruci, stvarajući prekrasne prizore na papiru i platnu.

Njezina obitelj je njezina najveća podrška. Uvijek su tu da je potaknu i podrže u njenom stvaralaštvu. Kupuju joj platna, kistove i tempere te je ohrabruju da nastavi slijediti svoje snove.

Umjetnička djela učenice Tee Kunštović

Ovo ljeto, dok nije bilo škole, Tea je također provela slikajući. Skoro svaki dan bi uzela svoje boje i platna te bi se izgubila u svijetu mašte i prirode. Njezini radovi su postajali sve bolji i detaljniji, a njena tehnika sve sofisticiranija.

Krajem studenoga i tijekom prosinca, Tea je na poticaj razrednice Tee Dolenčić Dundović i učitelja likovne kulture Nikole Bartulića pristala izložiti svoje radove u školi. Iako skromna, priznala je da joj je drago što će se vidjeti cjelokupan trud koji je uložila. Njezini su radovi oduševili sve – učenike, učitelje i roditelje. Svi su impresionirani njezinim talentom i predanošću. Potvrda je to Teina talenta i truda, a ujedno i navodi kako ima bolju motivaciju da nastavi slikati i razvijati se kao umjetnica. Mi joj želimo svu sreću u daljnjim umjetničkim vodama!

Napisala: Tea Dolenčić Dundović

Intervju s učiteljicom hrvatskoga jezika Mateom Stanić

FRAN: Dobar dan, ja sam Fran Radman Prebeg i idem u 6. b razred Osnovne škole Zorke Sever. Danas je s nama učiteljica hrvatskoga jezika Matea Stanić. Pa evo, molim Vas da se predstavite. 

UČITELJICA: Dobar dan svima! Moje je ime Matea Stanić i po struci sam nastavnica hrvatskoga jezika i književnosti te lektorica. Radim već sedam godina u školi, a poslovni me put evo opet naveo u kultnu Zorku.  

FRAN: Dobro, evo prvo pitanje! Koliko dugo radite kao učiteljica hrvatskog jezika? 

UČITELJICA: Evo sedmu godinu sam zakoračila u rad u odgojno-obrazovnom sektoru. Tri godine sam radila u srednjoj školi, u gimnazijskim i strukovnim programima, a četvrtu sam u osnovnoj školi. Huh, baš mi je nekako sve projurilo.  

FRAN: Što Vas je potaknulo da odaberete rad u školi? 

UČITELJICA: E sad, to je jedno malo tricky pitanje. Nije mi prvotno bila namjera upisati nastavnički smjer, ali praktični su razlozi bili presudni. Planirala sam upisati znanstveni smjer, ali je mogućnost zapošljavanja s tim smjerom prilično teška u našoj državi. S vremenom sam shvatila da zapravo volim rad s mladima. Suma sumarum, rad s mladima (ako znaš s njima, ha-ha) ima neprocjenjivu vrijednost.  

FRAN: Kako motivirate svoje učenike na satu i s kojim se problemima najčešće susrećete? 

UČITELJICA: Kad govorimo o nastavi književnosti, volim istovremeno poistovjećivati  događaje i likove sa svakidašnjim životom, dakle neki suvremeni kontekst, a što se tiče gramatike, tu sam moram priznati mrvicu stroga jer volim frontalni rad, smatram da se gramatika na taj način najbolje uči, ali motivacija, ne znam… volim između redaka poučavanje i red šale. Volim uvijek otvoreno reći da ih shvaćam i da shvaćam njihove boljke, ali da se mora znati red, rad i disciplina pa zapravo mislim da, kad sam otvorenija, vas učenike zapravo lakše i pridobijem, tako da pretpostavljam da je otvorenost ključan odgovor. 

FRAN: Recite nam nešto o aktivnosti Medijska skupina, tko sve može sudjelovati u skupini i koji je cilj aktivnosti? 

UČITELJICA: Medijsku skupinu sam prvotno vodila u srednjoj školi i onda sam shvatila da postoji široki interes učenika koji bi se rado u tom smjeru razvijali. Medijska skupina je namijenjena svim ljubiteljima kulture, dakle neovisno o tome vole li film, glazbu, seriju, knjigu, kazalište, što god, ali je isto tako namijenjena i onima koji se vole upuštati u nekakve kritičke rasprave, zanima ih nešto više o montaži filma, o radijskim emisijama, o tome kako funkcionira taj cijeli novinarski svijet, tako da svi koji su ljubitelji kulture, vole filmove pa između ostalog i igrice te društvene igre, dobro došli su na moju aktivnost. Uvijek imamo i neku klopu kad je u pitanju školsko kino. 😉  

FRAN: Što Vas je motiviralo da postanete voditeljica Medijske skupine? 

UČITELJICA: Pa upravo taj pojam kulture…mene nekako srce uvijek vuče toj kulturi, tako da mislim da je sad savršena prilika da se više posvetimo filmskom svijetu, tj. školskom kinu, dakle gledanju filmova i odlasku u kina, kao i na različita kulturna događanja.  

FRAN: Koje aktivnosti provodite u sklopu Medijske skupine? 

UČITELJICA: Gledanje filmova, gledanje serija, kritičke rasprave, nedavno smo nabavili društvene igre; imamo Dixit, Pictionary Air, Pictionary, Jengu… Uskoro vas planiram voditi na terensku nastavu u prvo VR kino u Hrvatskoj i novootvoreni Muzej smijeha. Nekako bih voljela da stignemo otići i u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu te do jedne radijske postaje, pa se toplo nadam da ću sve to uspjeti realizirati do 13. 6.  

FRAN: Kako učenici reagiraju na rad u Medijskoj skupini i što im je najzanimljivije? 

 UČITELJICA: Joj, to je baš poseban osjećaj. Moj mali čopor (vas 13) i ja, Netflix/HBO, vreće i diskusije. Nema boljega za jedan 8. sat ponedjeljkom. 😊  

FRAN: Na koji način Medijska skupina doprinosi razvoju kritičkog mišljenja i medijske pismenosti kod učenika? 

UČITELJICA: Prvenstveno se upoznajete sa svim digitalnim platformama i inovacijama. Imate priliku birati koji film ili koju seriju želite pogledati, a na kraju svakog filma i svake serije postoji neka pouka o kojoj onda mi, manja skupina, raspravljamo, promišljamo, itd.  

FRAN: Jeste li sudjelovali u nekim projektima ili suradnjama vezanim uz medijsku pismenost? 

UČITELJICA: Mislim da je ovo već treća godina otkako sudjelujem u Mreži znanja Radija Sisačko-moslavačkog. Poznanica iz gimnazijskih dana, danas radijska voditeljica Iris Vuksan, prije tri godine uputila mi je poziv, ostalo je povijest. 

FRAN: Smatrate li da su učenici dovoljno medijski pismeni u današnje vrijeme? Što bi se moglo poboljšati? 

UČITELJICA: Pa moram priznati da ove novije generacije znaju nekad više od mene same, mislim da se jako dobro snalazite na tom području tehnologije, pogotovo kad govorimo o mobilnim uređajima…Eh sad, jeste li nužno svjesni posljedica, nisam sigurna… tu konkretno ciljam na TikTok. Neke aplikacije donose mnogo više štete nego koristi, samo ste izrazito mladi pa o tome na razmišljate previše kao mi odrasli.  

FRAN: Kako tehnologija i digitalni mediji utječu na nastavu hrvatskoga jezika? Koristite li ih u svom radu? 

UČITELJICA: Jako, jako diskutabilna tema. Nažalost, mladi sve manje i manje čitaju, mislim da si toga i sam svjestan. Pridobiti nekoga da pročita knjigu je postala nuklearna fizika. Svakodnevno primjenjujem digitalne sadržaje u nastavi, ali smatram da, što se tiče književnosti, digitalni materijali mnogo znače, ali za gramatiku i dalje smatram da je najbolji frontalni rad. Jedini segment u kojemu sam za strogo tradicionalni pristup, ha-ha.  

FRAN: Koje biste savjete biste dali učenicima koji žele razvijati novinarske ili medijske vještine? 

UČITELJICA: Pišite, pišite i samo pišite, pokušavajte… Uvijek se sjetim našeg pisca Kristiana Novaka koji nikad nije prošao na LiDraNo, čak ni na lokalnoj razini, a danas je na vrhuncu slave i uspjeha hrvatske književnosti. Citiram: „Dakle, otresti prašinu, udahnuti duboko i idemo dalje. Kiksati? Da! Odustati? Nema šanse.“ 

FRAN: Vidite li mogućnost proširenja Medijske skupine ili pokretanja školskog medija (časopis npr.)? 

UČITELJICA: Da, ono što bih ja voljela, vidjet ću koliko bi to bilo moguće, je otvoriti službeni Instagram profil škole jer je to jednostavno duh vremena, svaka srednja i osnovna škola zadnjih nekoliko godina ima svoj službeni Instagram profil škole, pa evo, možda se i nama dogodi! 

FRAN: Kako ocjenjujete interes učenika za izvannastavne aktivnosti općenito? Što ih najviše privlači? 

UČITELJICA: IT sektor je prilično poželjna sfera, vidim da je velik broj učenika zainteresiran za informatiku i informatičke teme.  

FRAN: Što Vas osobno najviše veseli u radu s učenicima i u vođenju Medijske skupine? 

UČITELJICA: U radu s učenicima iskrenost, znam da nitko ne može biti iskren kao dijete. U radu Medijske skupine najviše cijenim način komunikacije koji imamo i koji, ono što ja vidim, itekako cijenite. 😉  

FRAN: I evo, zadnje pitanje. Planirate li i sljedeće godine voditi sličnu aktivnost? 

UČITELJICA: Planiram i nadam se da ću proširiti spektar tema i ideja! 

FRAN: Evo, završili smo intervju, hvala Vam i doviđenja!  

UČITELJICA: Pozdrav svima!