top of page

Ove smo godine fašnik proslavili veselo i maskirani! Išla sam u maškare sa svojim prijateljima iz razreda. Svi zajedno pohađamo 4. razred Područne škole Voloder. Magali je bila vojnik, Josipa nogometašica, Mark također vojnik, Jakov Spiderman, a ja sam bila piva.


Na slici učenici 4. razreda PŠ Voloder
Na slici učenici 4. razreda PŠ Voloder

Šetali smo Voloderom i obišli sljedeće ulice: Vezmarovu, Kolodvorsku, Barbarinu i Zagrebačku. Bili smo i na igralištu. Putem smo sreli puno prijatelja iz naše škole. Neke slatkiše smo pojeli odmah, a neke smo ostavili za kasnije. Puno smo pričali, smijali se i uživali u maskenbalu.


Kada smo došli do kuća, pjevali smo pjesmu:

"Danas je fašnik, najljepši je dan, dajte nam nešto, istjerajte nas van!"


Išli smo od kuće do kuće, ali nismo posjetili svaku. Ljudi koje smo sreli bili su iznenađeni i sretni.

Igrali smo se, družili i skupili puno slatkiša. Bilo nam je jako lijepo, a najvažnije je da smo se odlično zabavili!


Napisala: Lara Varga, 4. razred PŠ Voloder

 
 
Na slici Marina Fernandez. Izvor: novilist.hr
Na slici Marina Fernandez. Izvor: novilist.hr

Ja sam Tija, imam 10 godina i idem u 4. razred Osnovne škole Zorke Sever. Danas ću vam reći nešto o Marini Fernandez. Vidjela sam je u televizijskoj seriji pod nazivom Sjene prošlosti.


Najdraža mi je zato što je uvijek nekako mila, dobra i nježna. Lijepa mi je jer ima kovrčavu kosu, a i ja bih htjela imati kovrčavu kosu. Sjene prošlosti gledam jer jako volim dječje dramske serije, a ovu seriju mogu gledati svi. Autor televizijske serije Sjene prošlosti je Kerem Çatay.


Serija Sjene prošlosti snimana je u Zagrebu i Zaprešiću. Trajanje epizoda je 45 ili 50 minuta.


Marina Fernandez rođena je u Splitu 19. lipnja 1981. godine. 10 godina živjela je u Portugalu, gdje se bavila manekenstvom i glumila u mnogim portugalskim sapunicama. Djevojačko prezime bilo joj je Vučić, a nakon udaje preuzela je prezime Fernandez. U Hrvatsku se vratila 2012. godine, kada je dobila ulogu u seriji Ruža vjetrova.


Nije osvojila nijednu značajniju nagradu za neku ulogu, ali meni je svejedno najdraža.


Televizijske uloge u kojima je glumila:

  • Počivaj u miru – Barbara (2017.)

  • Ruža vjetrova – Marija Mrčela (2012. – 2013.) – najvažnija uloga

  • Sjene prošlosti – Olga Vidović (2024.)


Izvor: Wikipedija


Napisala: Tija Bartolec, 4. razred MŠ

 
 

U četvrtak, 6. ožujka 2025., sudjelovao sam na Županijskoj smotri LiDraNo. Bio sam jako uzbuđen jer sam predstavljao naš digitalni školski list Zorkić kao glavni urednik, a moj prijatelj Noa Sekulić predstavljao je svoju pjesmu Ema bez problema, sa svojom mentoricom Mateom Stanić. Moja mentorica bila je učiteljica Ružica Filipović.


Na slici sam ja pokraj našeg digitalnog školskog lista "Zorkić"
Na slici sam ja pokraj našeg digitalnog školskog lista "Zorkić"

Krenuli smo rano ujutro… ili smo barem trebali! Naš autobus je kasnio, pa smo i mi kasnili s polaskom. Dok smo čekali, vani je bilo prilično hladno i pomalo smo se smrzli. Ali čim smo krenuli, brzo smo zaboravili na hladnoću jer smo pričali, smijali se i planirali što ćemo sve raditi tijekom dana.

Kad smo stigli u novoobnovljeno Pučko otvoreno učilište Hrvatski dom Petrinja, dočekao nas je ravnatelj Osnovne škole Dragutina Tadijanovića – Davor Miholjević. Bili su tamo i gradonačelnica Petrinje – Magdalena Komes te pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, šport, mlade i civilno društvo – Robertina Štajdohar, koji su službeno otvorili smotru.

Nakon svečanog otvaranja, Noa je predstavio svoju pjesmu komisiji, a ja sam imao zadatak predstaviti naš digitalni školski list. Isprva sam bio malo nervozan, ali kad sam krenuo pripovijedati o svemu što smo radili, brzo sam se opustio. Komisija je pažljivo slušala i postavljala zanimljiva pitanja, što mi je dalo osjećaj da im se stvarno sviđa naš rad!

Zatim su krenuli pojedinačni scenski nastupi učenika koje smo se vratili pogledati u raskošnu novu dvoranu, a nakon toga uslijedila je prva pauza. Tada smo mogli birati hoćemo li sudjelovati u kvizu. Naravno da sam išao! Bilo je izuzetno zabavno i svi smo se dobro nasmijali. Nakon toga su uslijedili skupni scenski nastupi. Moram priznati da je zbilja bilo velikih, a mladih glumačkih talenata.

Kad je došlo vrijeme za ručak, svi smo već bili gladni. Za vrijeme ručka održavala su se izvješća o školskim listovima, radijskim emisijama, igrama te novinarskim i literarnim radovima. Stalno me nekako „kopkalo“ što će biti s našim Zorkićem... Komisija nas je predložila za državnu smotru! Mojoj sreći nije bilo kraja, isplatilo se uredništvo svih nas. Uvijek se sjetim kako samo mi učenici i naše mentorice znamo koliko se zapravo truda krije u uređivanju našeg Zorkića.

Nakon ručka održan je okrugli stol za dramske nastupe. Kad je došlo vrijeme proglašenja za srednje škole, ekipa i ja smo odlučili otići na sladoled s našim učiteljicama Ružicom i Mateom. Bio je odličan i sunčan dan, iako smo morali požuriti jer nas je čekao povratak kući.

Na kraju, nakon cijeloga dana punog doživljaja, čekali smo autobus… i pogodite što?! Opet je kasnio! Ali, bio je lijep dan u kojemu smo uživali jer smo znali da se isplatilo. Krenuli smo oko 17:30, a u Popovaču smo stigli sat vremena kasnije… Umorni, ali sretni.

Dan je bio dug i pomalo naporan, ali bilo mi je predivno! Naučio sam nešto novo i stvarno se nadam da ćemo ove godine ići na državnu smotru. Jedva čekam sljedeći LiDraNo!


Fran Radman Prebeg, 6. b

 
 
bottom of page