top of page

Učenici 3. i 4. razreda Područne škole Osekovo, 13. lipnja 2024. godine, posjetili su konjički klub „Challenge“ u sklopu OPG-a „Hrlić“ kako bi iskoristili zasluženu nagradu za osvojeno 1. mjesto na natjecanju u starinskim igrama na 56. Voloderskim jesenima.



Učenike je dočekao vlasnik imanja i upoznao ih s konjima, te su učenici dobili priliku jahati konje uz pratnju vodiča. Te plemenite životinje omogućile su našim učenicima da se osjećaju kao pravi jahači. Bili su oduševljeni što su se mogli družiti s konjima i što su ih mogli hraniti poslasticama od voća. Nakon okrijepe, učenici su se poigrali na imanju i bili su sretni što su stekli još jedno lijepo iskustvo.

Zahvaljujemo Turističkoj zajednici Grada Popovače i OPG-u „Hrlić“ na realizaciji nagrade.

ree
Učenici na upoznavanju s konjima prije jahanja

Napisale: učiteljice Područne škole Osekovo

 
 

Učenici sedmih razreda u pratnji svojih razrednica uputili su se 7. lipnja 2024. u Istru. Po dolasku u Istru prvo su posjetili Roč, povijesno mjestašce i dom jedne od najstarijih knjiga pisanih na glagoljici te Hum, predivan gradić sa svega 28 stanovnika. 


ree
Na slici učenici sedmih razreda

Između Roča i Huma prošetali su Alejom glagoljaša koja se proteže duljinom od 7 kilometara te obuhvaća 11 spomen-obilježja koja predstavljaju razvoj i povijesnu ukorijenjenost glagoljice u Hrvata, posebice u Istri. Nakon toga, odlaze do grada Motovuna gdje ih čeka rajski pogled na neodoljivu prirodu i Motovunsku šumu te predah uz ručak. Poslije ručka i šetnje svoje putovanje nastavljaju prema Opatiji, gradu s najdužom turističkom tradicijom. Krajem 19. stoljeća u Opatiji se otvaraju brojne vile, ljetnikovci i hoteli, uređuju se šetališta i parkovi. Opatija je proglašena klimatskim lječilištem te se ubrzo svrstava među najznamenitija europska lječilišta.  Prošetali su gradom te slobodno vrijeme iskoristili za kupanje na gradskoj plaži. Umorni i zadovoljni vratili su se svojim domovima u kasnim večernjim satima.


Napisala: Valentina Abramović Andlar

 
 

U pomalo tmuran i prohladan ponedjeljak, 10. lipnja 2024. godine, učenici drugih razreda matične i područnih škola uputili su se zajedno sa svojim učiteljicama na jednodnevni izlet u srce Zagorja, u mjesto Sekirišće. Iako su vremenske prilike bile sličnije jesenskim nego kasno proljetnim, već nas je na izlazu s autoceste dočekalo sunce. Odmah smo znali da će to biti divan dan!

ree
Sudjelovanje u raznim aktivnostima na izletu

U Sekirišću nas je srdačno dočekao gospodin Petar Vukić, predsjednik Udruge za promicanje narodnih običaja, starina, priča i legendi "Coprnjaki i coprnice" i glavni animator koji nas je vodio kroz šetnju izletničko-poučnom stazom "Coprnjasti put" kako bismo upoznali stare običaje i legende ovog kraja. Nakon kratkog predaha i zagrijavanja u prostorima Udruge, krenuli smo u obilazak malog eko-vrta s domaćim životinjama. Potom smo se zaputili prema Začaranoj šumi. Ukoliko se pitate po čemu je posebna ta šuma, odgovor je jednostavan: u toj šumi rastu lizalice, bomboni, baloni i cvjetovi koji nikada ne venu. Dok su neki pješačili, drugi su uživali u vožnji kočijom.

         Prije ulaska u Začaranu šumu, gospodin Vukić nam je dao da isprobamo čaroban napitak za ljubav i protiv zločestoće te nam je objasnio pravila kretanja izletničko-poučnom stazom i pravila ponašanja u Začaranoj šumi. Uživali smo u šetnji i starinskim igrama koje su za nas pripremili naši vodiči. Natjecali smo se u piljenju drva, zabijanju čavla u panj, hodanju po trupcima, gađanju mete praćkom te lukom i strijelom, prenošenju vode i još puno toga. Malo smo odmorili i vratili energiju kušanjem coprnjaste juhe. To je posebna juha koju su skuhale coprnice. Posebna je i po tome što se u njoj nalazi žablji zub ljubičaste boje. Osoba koja prva pronađe žablji zub osvaja čarobnu nagradu: jahanje na poniju.

          Na povratku iz Začarane šume prošetali smo pored nekoliko kleti i autohtonih zagorskih pelnica. Naučili smo da je pelnica prostor sličan kleti, ali klet se nalazi blizu vinograda, a pelnica se nalazi u kući, tj. podrumu, i služi kao prostor za druženje, čuvanje vina i voća. Nakon slasnog ručka, natjecali smo se u plesu i nogometu, a najbolji su dobili priznanja i medalje. Vrijeme nam je jako brzo prošlo i već je došlo vrijeme da se pozdravimo s našim domaćinima. U autobusu smo, puni dojmova, prepričavali što nam se najviše na izletu svidjelo i zaključili smo: Baš sve! Jedva čekamo neki novi izlet i neke nove avanture u nekom novom kraju naše domovine.

Na poveznici pogledajte fotografije naše avanture u Zagorju:




Napisala: Mirna Komarac

 
 
bottom of page